Advertisement
Poštovani,U subotu, 17. 10. 2026. u 19 h,
Galerija Poola, Kandlerova 14 Pula,
poziva Vas na otvaranje izložbe
Vladimira Tomiča Moska i Vlade Simicicha Vave
pod nazivom
Common ceremonies - Painting on the exhibition
Dobrodošli !!!
Izložba ostaje otvorena do 06.11. 2026.
Riječ je o događaju koji spaja specifičan Moskov izričaj i Vavinu zvučnu kulisu, kreiranu upravo kao soundtrack za ovu izložbu.
A uz samu izložbu tu večer se promovira i vinilno izdanje istog soundtracka. Ova ploča ne predstavlja samo glazbeni album, već i kolekcionarski predmet koji savršeno zaokružuje ambijent i viziju ove dvojice umjetnika.
Harmonija slike i zvuka
Pomislili biste da ovaj spoj iz naslova postoji kao dvije odvojene stvarnosti, odnos kojem je unaprijed pretpostavljena određena dvojbenost u konačnoj realizaciji. Možda i jest, ali recimo barem za početak da je ta izabrana opcija otvorena za pregovore. Barem tako misle jedan od najcjenjeniji street art umjetnika Vladimir Tomić Mosk i muzičar Vlado Simcich Vava. Njihova kolaboracija nije nastala prema nekom obrascu. Obojica su individualci zarobljeni i paradoksalno, slobodni u svojim stvaralačkim svjetovima. Kako su onda 'procurili' jedan prema drugom?
Slike koje je Vava promatrao, jednu za drugom, stvarale su u njemu neočekivana podrhtavanja, od puke tišine do gromoglasne tutnjave slapa koji se prelijeva na Moskovim surealnim motivima. Zvukovi su bilježeni paralelno s nastajanjem slika da bi konačno bili objedinjeni na izložbi Common Ceremonies i dugosvirajućem materijalu, Paintings at the Exibition.
Zajednički projekt prvo je ukazanje imao već prošle godine u Botaničkom vrtu u Zagrebu, te ove godine u riječkoj galeriji Filodrammatica i u zagrebačkoj galeriji Studio Klet.
Vladimir Tomić:
Common Ceremonies ili iskazi o svijetu iz snoviđenja
U odmaku od prethodnih apstraktnih monokromatskih platna velikih dimenzija i sakralne atmosfere, recentni ciklus slika pod naslovom Common Ceremonies (2024./2025.) Vladimira Tomića Moska, riječkog slikara, crtača, umjetnika grafita, glazbenika, kipara i scenografa, ukazuje na obnovu njegovog interesa za figurativno slikarstvo, napose za sintezu vizualnih iskustava u bavljenju slikovnim. Serija obuhvaća devet radova, a riječ je o slikama na platnu koje začudnom atmosferom ne djeluju samo kao fiktivni iskazi stvarnosti, već kao poetsko-enigmatski i metaforički iznesena zapažanja o svijetu, koja traže da se dešifriraju. Premda, zapravo, ostaju neotkrivena.
Ishodište cijele serije slika, napose odabira motiva i atmosfere, proizlazi iz ranije serije od 52 crteža, načinjenih crnom kemijskom na papiru i naslovljenih Melancholion, na kojima je Tomić intenzivno radio u razdoblju 2020 ̶ 2022. godine. Crteži su slikovnom organizacijom, napose ambijentom i začudnom atmosferom, postali polazišta iz kojih je umjetnik kreirao neke od svojih realiziranih monokromnih murala (Rijeka, zid zgrade Exportdrva, uz Mrtvi kanal, a nasuprot riječkoj tržnici i kazalištu Ivana pl. Zajca), a potom i recentnu seriju slikarskih radova u boji.
Iskustva vizualnosti iz kategorije crteža polazišta su za obje tendencije. Osnovnu njihovu vizualnu misao Tomić transponira u različite formate, medije i tehnike izvedbe; osim na djela umjetnosti grafita ovdje još i u tradicionalni slikarski medij. Utoliko, specifičnost Moskovog vizualnog iskaza s jedne strane proizlazi iz pozicije sinteze street arta i tradicionalnog slikarstva, a s druge strane iz tretmana slike.
Prizori Tomićevih Common Ceremonies slika su događaji, zbivanja zamrznuta u trenutku napetosti, svojevrsna svjedočanstva o začudnim događanjima iz snoviđenja. Sve uz prisutnost impersonalne figure čovjeka, smještene u artificijelno kreiranu sredinu, nadrealni ambijent koji je kontekstualiziran suodnosom prirode i tehnologija.
Atmosfera odmaka ili zazora pritom je ključni aspekt svakog prikaza. Postiže se relacijama predmeta u prostoru. Naročito napetošću između arhitektonskih elemenata smještenih u prostranstvo prirode, praznine pustopoljine, mora ili plohe neba. Govorimo o konceptu slike na tragu nadrealističkog slikarstva Renéa Magrittea i njegovih prikaza poznatih predmeta u neočekivanim kontekstima i situacijama, iako uvijek s fokusom na pitanja prezentacije i percepcije stvarnosti. Također, na tragu metafizičkog slikarstva Giorgia de Chirica koji je „zamrznutim“ kadrovima arhitektonsko-skulpturalnih elemenata u prostoru naročito utjecao na talijanske slikare transavangarde osamdesetih godina.
U Tomićevim „ceremonijama“ atmosfera nelogičnosti proizlazi iz suprotstavljanja elemenata; na razini sadržaja, slikovne organizacije te dualiteta između vizualnog i jezičnog u nazivima djela. Naime, svaki prizor trodijelne je kompozicijske organizacije. Čini ga element arhitekture, segment prirode te prostor praznine između njih. Kompozicijski i sadržajno fokus je na stvaranju napetosti između dva suprotstavljena elementa u prostranstvu prirode. Poput, primjerice, iz blizine promatrane konstrukcije metalnog električnog voda na grebenu usred morske pučine i nisko postavljenog horizonta u korist zone neba. Napetost se dodatno postiže konfrontacijom između statičnosti artificijelne arhitekture nasuprot pokrenutosti energije prirode; vjetra, mora, vodenog oblaka, žeravice koja tinja nad snijegom ili snage slapa vode u prirodnom padu.
Sva se zbivanja odvijaju bez ljudske intervencije, što dodatno akcentira dojam iracionalne začudnosti. Naime, minijaturna ljudska figura ovdje je tek nijemi promatrač, pasivni svjedok, ne i aktivni sudionik zbivanja. Ista tenzija postignuta je odabirom točke motrišta promatrača, u gornjem prednjem kutu. U rakursu koji stvara dojam pogleda „odozgo“, s distancom i psihološkim odmakom koji uspostavlja visina.
Opozicija se dodatno manifestira nazivima slika, na engleskom jeziku. Iako se odgovor na šifrirani prizor očekuje, u nazivima se ne objelodanjuje. Primjerice; sfumato prikazu s motivom donjeg dijela neidentificiranog cilindra iznad oblaka te postavljenom nad pejzažem prirode, nad obalama vijuganja rijeke i s prisustvom zvončara u blizini suncobrana, pridodan je naziv; I used to think about the difference between being lazy and doing nothing, but I don't care anymore, 2025. Nazivi djela u ja formi odaju subjektivni i komunikacijski karakter koji je u suprotnosti s distancom koja se uspostavlja atmosferom bizarnog, začudnog i „zamrznutog“ prizora. Dualitet između leksika i vizualnog korak je dalje u kreiranju atmosfere zagonetnih scena iz snoviđenja te opovrgava odmak od komunikacijske prisnosti.
Sve u svemu, sinteza tradicionalno shvaćene slike za galerijsko izlaganje ovdje je u poveznici s iskustvima izvođenja grafita, kao prizora značajnih dimenzija u javnim i fizičkim prostorima urbane društvene komunikacije, te efemernog trajanja. Time se područje Tomićevog vizualnog izražavanja ambijentalno širi, također uvođenjem kolorita u monokromatske i akromatske slike i murale.
Sve navedeno dodatno kontekstualizira izložbeni smještaj radova u Botaničkom vrtu PMF-a, kao spomenika parkovne arhitekture, ambijentalno osnažen Soundtrackom kojeg je povodom izložbe napravio i potpisuje riječki glazbenik Vlado Simčić Vava.
Nadežda Elezović
Advertisement
Event venue
Kandlerova ulica 14, HR-52100 Pula, Hrvatska, Kandlerova ulica 14, HR-52100 Pula, Hrvatska, Pula, Croatia
Tickets
Concerts, fests, parties, meetups — all the happenings, one place.