Name: Milo Rau: Medejina djeca
Start: 2024-09-28T20:00:00+02:00
Location: Kulturni centar Travno - KUC Travno

Milo Rau: Medejina djeca
NTGent, Belgija
28.09.2024., KUC Travno
Koncept & režija: Milo Rau
Tekst: Milo Rau, Kaatje De Geest & ensemble
Dramaturgija: Kaatje De Geest
Scenografija: ruimtevaarders (Karolien De Schepper, Christophe Engels)
Video: Moritz von Dungern
Dizajn zvuka: Elia Rediger
Dizajn svjetla: Dennis Diels
Kostimografija: Jo De Visscher
Dizajn rekvizita: Joris Soenen
Izvođači na pozornici: Anna Matthys, Emma Van de Casteele, Gabriël El Houari, Jade Versluys, Peter Seynaeve, Sanne De Waele, Vik Neirinck // Aiko Benaouisse, Bernice Van Walleghem, Elias Maes, Ella Brennan, Helena Van de Casteele, Juliette Debackere, Lien Wildemeersch
Izvođači na videu: Bob De Moor, Danila Diprinzio, Dirk Crommelinck, Lien Wildemeersch, Milo Rau, Mourade Zeguendi, Peter Seynaeve, Sien Eggers
Produkcija: NTGent
Koprodukcija: Wiener Festwochen | Freie Republik Wien, La Biennale Di Venezia, ITA - Internationaal Theater Amsterdam, Tandem - Scène Nationale (Arras-Douai)
Medejina djeca može se smatrati predstavom na razmeđi između tri tematske linije u radu Mila Raua: belgijskog kriminala (Five Easy Pieces (2016), La Reprise (2019)), drevnih mitova (The New Gospel (2020), Orestes in Mosul (2019), Antigone in the Amazon (2023)), i privatnog života (Familie (2020), Grief & Beauty (2021), Everywoman (2020)).
Crpeći materijal iz Euripidove Medeje i dokumentacije o jednom stvarnom belgijskom kaznenom slučaju, Rau i njegov tim razgovarali su dugo s djecom o njihovom pogledu na male stvari u životu, na banalnosti svakodnevice, ali i nemogućnost razumijevanja naše tragične egzistencije. Osam godina nakon prve Rauove predstave s djecom „Pet lakih komada“ koju smo vidjeli na Festivalu svjetskog kazališta, on ponovno daje glavne uloge mladim glumcima. Ovaj put bave temom od koje ih odrasli obično žele zaštititi. Nakon što su u ranijoj predstavi secirali najpoznatiji belgijski slučaj pedofilije, u Medejinoj djeci seciraju jednu od najpoznatijih grčkih tragedija o majci koja ubija svoju djecu iz osvete. Zajedno, na kraju duge večeri, pokušavaju odgovoriti na pitanje, "Zašto si stalno pričamo iste tragične priče?"
"Tragedija nije priča koju možete ispričati jedne večeri. To je nešto što se gradi godinama i godinama." Stvarni kazneni slučaj je polazna točka: slučaj majke koja, u potpunom očaju, odlučuje ubiti svoju djecu i oduzeti sebi život - ali preživi.
Taj suvremeni slučaj čedomorstva djeca prepliću s Euripidovom Medejom. Ponavljanjem scena iznova i iznova, tumačenjem drevnih i suvremenih likova i seciranjem groznih nasilja kroz uznemirujuće rekonstrukcije, djeca se žele suočiti se s vječnom sudbinom tragičnog.
Kako sami razmišljaju o obiteljskoj povijesti, o prvoj ljubavi i prvim susretima sa smrću, o željama za budućnost i strahovima od kraja svijeta koji nas sve proganjaju? Kako se nose s radikalnom moći Medeje - s tragedijom općenito? Djeca, osuđena na šutnju u klasičnim tragedijama, ovaj put konačno imaju svoj glas.
Mjesto zločina je jednako svakodnevno koliko je i tragično i opasno: vlastiti dom. Kuća i vremenski izobličeni pejzaž na sceni, upleteni su u širi svijet putem filmskih projekcija. Taj svijet uz pomoć kompozicija skladatelja Elie Redigera, ponekad izgleda kao da zrači nevinošću, a ponekad kao da tone u distopijsku nelagodu. Osim sumornih tabloa koji naglašavaju usamljenost likova, Rau - zajedno sa svojim dugogodišnjim snimateljem Moritzom von Dungernom - donosi još jednu nevjerojatno uspjelu sintezu filma i kazališta.
Redatelj, novinar, esejist i predavač Milo Rau studirao je sociologiju, njemački jezik i romanistiku u Parizu, Zürichu i Berlinu. Godine 2007. Rau je osnovao kazališnu i filmsku kuću pod nazivom Institute of Political Murder / Institut političkog umorstva (IIPM), koju od tada vodi kao umjetnički ravnatelj. Međunarodnu slavu stekao je svojim re-kreacijama: studijama slika, govora i društvenih odnosa putem detaljnih imitacija u obliku kazališnih scena. Kako počiniti genocid (Hate Radio/ Radio mržnje), kako podići revoluciju (The Last Days of the Ceausescus/ Posljednji dani Ceausescua) ili kako raspiriti ksenofobiju (Breivik Statement/ Breivikova izjava). U svojim djelima postavlja pitanja kako televizija, populizam i pop glazba utječu i oblikuju nas? Kako se takva apstraktna retorika može prikazati na sceni i kako je onda mi razumijevamo, i kakav je njezin učinak na nas, publiku?
Njegove predstave, kampanje i filmovi (Montana, City of Change/ Grad promjena, The Moscow Trials/ Moskovska suđenja, The Zürich Trials/Ziriška suđenja, The Civile Wars /Građanski ratovi, The Dark Ages /Mračne godine, The Congo Tribunal /Sud u Kongu) bili su pozvani na najvažnije nacionalne i međunarodne festivale, kao što su Festival u Avignonu, Berliner Theatertreffen i Kunstfestival u Bruxellesu. Od ove godine vodi jedan od najvažnijih kazališnih festivala Festwochen u Beču.